ponedjeljak, 01.12.2008.
Dosljednost ili biti neshvaćen
Kako sam Bibliju zamijenila rječnikom, često svoje nedoumice rješavam upravo definiranjem riječi kojima se svi tako bahato razbacujemo, a često krivo interpretiramo njihovo značenje i tako „zlostavljamo“ rečenice i njihov smisao. Piščeva poruka ostaje zaboravljena u buci, dok na površinu izlazi glupost. Često sam i sama žrtva ovakve besmislenosti, ali nisam osoba koja se lako miri sa situacijom ako mi ista ne odgovara.
Nova godina kao da je stvorena za nove svađe. Pretjerana odgovornost i ozbiljnost kod organizacije uvijek me natjera da cijelu tu priču oko NG završim s deranjem ili teškim riječima. Trudim se, a i zavidim onima koji to tako smireno rješavaju i olako shvaćaju. Ali takva je promjena barem zasad preveliki zalogaj za mene.
„Klin se klinom izbija“, ove sam godine organizaciju odlučila djelomično preuzeti na sebe. Prijateljica O. i ja dogovarale smo, smišljale razna rješenja. Kuća je pronađena, a konačna je odluka pala.
Idila. Ne zadugo. U master-plan odjednom su nahrlile osobe čiju prisutnost ne želim ukoliko to nije potrebno. A nije (bilo). No, ovdje se radi i o pomalo zaboravljenoj prijateljici N. koja je pred neko doređeno vrijeme birala strane i odabrala onu zločestu. Kažem si, i dalje je prijateljica. Ali koliko dobra? Jer s njom u „kompletu“ dolazi i njena loša polovica – the bad one who took our baby away - zločesta E. Očito ju ne volim i ne prihvaćam. Ali posustajem pod nagovaranjem drage mi O. koja bi se i dalje družila s "odmetnutom" N., pa i po cijenu trpljena E., to jest one loše.
Otada se svaki dan budim s grčem. I napokon shvaćam – ne želim tu E. u životu (kako smo obje, O. i ja, ponavljale mjesecima unatrag) jer:
+ ružno sam pričala i razmišljala o njoj, ne mogu ju pogledat u oči i praviti se dumb
+ prema mojim mjerilima Nesnošljiva nema niti jednu jedinu vrlinu što je meni potpuno neprihvatljivo
+ Nesnošljiva ima loše higijenske (ne)navike
+ nekoliko sam se puta iz prvih redova ovjedočila njenoj nepouzdanosti i sklonosti s**njima
+ ne voli ni ona mene, uopće
Zašto bih zbog N. inkomodirala sebe i svoje prijatelje, dovela u neugodnu situaciju i njih dvije jer se opuštena čašicom nikako ne mogu suzdržati svojih karakterističnih zajedljivih komentara? Da ne spominjem strah (doslovce) od vrlo vjerojatne propasti (što se tiče dobre zabave) upravo iz razloga što imamo toliko različito poimanje iste. Dok još nije kasno, na svojoj Motoroli istipkala sam broj od O. i izjadala se. Reakcija je bila i bolja od očekivane, rekla je da se priberem i smirim i pustim do sutra. Sutra je, naravno, moje mišljenjebilo isto – ne želim. Međutim, podrška od njene strane ovoga je puta izostala. Pobrala sam „svoje“ i odlučeno je – Nova se slavi s njima. Rekoh joj da odustajem do daljnjeg. Na kraju sam ja ta na koju smo svi ljuti i ogorčeni.
Pitam se zašto? Jer sam bila dosljedna i izbjegla ono što mi apsolutno ne odgovara, pod nikakvim kompromisima i obećanjima koja se ispuniti neće (od strane N. i E.)? Ili sam ipak postupila ispravno...?
Iskreno, moja savjest je čista. Sretna sam i veselim se Novoj s ostatkom prijateljica koje su odustale iz istog razloga. Ali i dalje me muči prijateljica O. koja se ostala koprcati iz svojih sada mogu reći nepromišljenih izjava kojima je omalovažavala osobu koju ne voli. No sada njih dvije ispijaju kave, voze se do kuće, vode računice i šalju si puse na Facebooku. Zbog jedne Nove godine i prividnog mira u kući. A ja, ponavljam, ja sam ta na koju se treba ljutiti.
Scrool gore i ponoviti definiciju dosljednosti. Mislim da sam upravo izgubila još jednu prijateljicu. Doduše, ona nikad nije ni bila ono za što se predstavljala. Jer možda sam i ja cijelo ovo vrijeme bila Nesnošljiva V.na njihovim kavama „s one druge strane“.
nedjelja, 30.11.2008.
Babbling about...
Što mi točno duguje okolina da ju još jednom pokušam, i to sustavno, umoriti svojim nepreglednim mislima, koje ni sama na uspijevam organizirati, a kamoli razumjeti?
Možda to upravo i jest razlog ovom tobože ispušnom ventilu, koji više odmaže no što dosita pomaže, jer nekako se ove elektroničke http frazice uvijek uspiju domoći oni koji bi to najmanje trebali.
Priznajem, ovo mi nije prvo blog iskustvo, bloganjem sam se aktivno bavila u srednjoj školi. No ovoga puta ne radi se o trendi potrebi za manipulacijom informacija koje su tim putem stizale do osoba za koje sam znala da čitaju moje piskarije. Ovoga je puta, nakon evo nekoliko godina psihičkog odrastanja (da ne kažem sazrijevanja), razlog, dakako, posve drugačiji. Prvi put u životu, evo točnije pred nekoliko minuta, dogodilo mi se da doista nikome ne vjerujem dovoljno da bih mu rekla one najopakije misli koje me muče o određenim situacijama, krivim koracima i putevima, smjelim odlukama i, na kraju krajeva, ljudima s kojima svakodnevno pričam preko telefona, pišem poruke, dogovaram kave i tako ih bojažljivo promatram s druge strane stola pitajući se vide li oni doista što (ne) osjećam za njih.
Duboke razgovore s Gđom. Mamom kvalitativno sam umanjila. Pretpostavljam da ova, kako ju popularno zovu, prijelazna dob ne trpi i najmanje generacijske razlike. Priznajem, nikad me u životu nisu više pogađale njene riječi kao što to čine sada. Sretnije rješenje jest privremeno se primiriti. Uvijek imamo vremena nastaviti naše druženje. Međutim, ne sada. Možda kada životnim iskustvom budem sličnija njoj. Svjetska je to žena. No upravo me ta njezina snaga umanjuje, što je kontradiktorno mojem uvježbavanju mentalne (nad)moći nad okolinom.
Okolina... Zapravo, okolina je najčešća tema mojeg „mentalnog naprezanja“. Koliko god bila ovisna o njoj, toliko mi ona i smeta. Moj specifičan pogled na svijet, kao i odnošenje prema njemu, ne prilagođavaju me situacijama. Naprotiv, svaki trenutak osjećam sve veću odbojnost vanjštini, a u isto vrijeme ju toliko volim, nju i njenu promjenjivost kojoj sam toliko sklona.
Za uvodni dio ovoga procesa i elektroničkog filtriranja misli biti će sasvim dovoljno. Najbolje od svega jest što ni sama ne znam što će mi ovo donijeti i koliko će biti od koristi. U svakom slučaju, barem ću imati kratak pregled svih svojih nesređenih ideja koje me ometaju u svakodnevici. A ima ih i previše.
| < | prosinac, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko i kako?
Jedna studentica jezika i umjetnosti koja se ne snalazi u vlastitim mislima, a točnu definiciju mentalnog mira nikako da pronađe u rječniku.
Zašto Babble?
"Babble" ili "to babble" jedna je od mojih najdražih riječi na najdražem mi jeziku.
To babble = to talk idly, irrationally, excessively, or foolishly; chatter or prattle
Zahvaljujem duckz.blog.hr na ustupljenom predlošku.